Međunarodna suradnja iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti

 

TEHNIČKA POMOĆ

Republika Hrvatska je pristupila Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency - IAEA) 12. veljače 1993. godine.

IAEA je međunarodna organizacija u okviru Ujedinjenih naroda sa sjedištem u Beču, čija je svrha razvoj i korištenje nuklearne energije u miroljubive svrhe i ograničenje širenja nuklearnog naoružanja.

Vlada Republike Hrvatske je 5. lipnja 1997. godine donijela Odluku o objavi Revidiranog dodatnog sporazuma o pružanju tehničke pomoći Vladi Republike Hrvatske od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 9/97).

Na temelju Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (Narodne novine br. 141/13, 39/15, 130/17 i 118/18) Ministarstvo unutarnjih poslova „koordinira poslove tehničke suradnje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju za sve sudionike iz Republike Hrvatske“. Tehnička suradnja s IAEA podrazumijeva provođenje nacionalnih projekata, sudjelovanje u regionalnim projektima u Europskoj regiji i u međuregionalnim projektima u organizaciji IAEA.

Obveza Republike Hrvatske kao države članice IAEA je plaćanje godišnje članarine.

 

NUKLEARNA SIGURNOST

Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju o nuklearnoj sigurnosti 10. travnja 1995. godine. Cilj Konvencije je postići i održati visoku razinu nuklearne sigurnosti diljem svijeta putem jačanja mjera nuklearne sigurnosti na nacionalnom i međunarodnom planu, stvoriti i održavati djelotvornu zaštitu od radioloških opasnosti u nuklearnim postrojenjima, kako bi se pojedinci, društvo i okoliš zaštitili od štetnih utjecaja ionizirajućeg zračenja iz takvih postrojenja te spriječiti nesreće s radiološkim posljedicama i ublažiti takve posljedice ako one nastupe.

Hrvatski sabor potvrdio je Konvenciju o nuklearnoj sigurnosti 13. prosinca 1995. godine, a Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o nuklearnoj sigurnosti objavljena je u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 13/95.

Obveza Republike Hrvatske je dostavljanje nacionalnog izvješća o provođenju Konvencije o nuklearnoj sigurnosti svake treće godine IAEA-i kao depozitaru Konvencije i sudjelovanje na Redovnim sastancima gdje se prezentiraju nacionalna izvješća. Nacionalna izvješća nalaze se na poveznici: "Nacionalna izvješća".

 

RADIOAKTIVNI OTPAD

Republika Hrvatska je potpisala Zajedničku konvenciju o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada 9. travnja 1998. godine. Cilj Konvencije je postići i održavati visoku razinu sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada diljem svijeta, putem jačanja mjera sigurnosti na nacionalnom i međunarodnom planu, osigurati da u svim koracima zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada postoje učinkovite obrane od potencijalnih nesreća kako bi pojedinci, društvo i okoliš bili zaštićeni od opasnih posljedica ionizirajućeg zračenja, i danas i u budućnosti, te spriječiti nesreće s radiološkim posljedicama i ublažiti njihove posljedice ako se dogode tijekom bilo kojeg koraka zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

Hrvatski sabor potvrdio je Zajedničku konvenciju 5. veljače 1999. godine, a Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Zajedničke konvencije o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada objavljena je u „Narodnim novinama – Međunarodni ugovori“ broj 3/99.

Obveza Republike Hrvatske je dostavljanje nacionalnog izvješća o provođenju Zajedničke konvencije o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada svake treće godine IAEA-i kao depozitaru Zajedničke konvencije i sudjelovanje na Redovnim sastancima gdje se prezentiraju nacionalna izvješća. Nacionalna izvješća nalaze se na poveznici: "Nacionalna izvješća".

 

IZVANREDNI RADIOLOŠKI I NUKLEARNI DOGAĐAJ

Republika Hrvatska je sukcesijom postala stranka Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći i Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93).

Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći primjenjuje se u slučaju bilo koje nesreće u vezi s nuklearnim postrojenjima ili aktivnostima transporta ili skladištenja nuklearnih ili drugih radioaktivnih materijala države stranke ili fizičkih ili pravnih osoba pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom, zbog koje može doći do ispuštanja radioaktivnih tvari i koja može izazvati međunarodne prekogranične emisije koje bi mogle biti značajne za radiološku sigurnost druge države. Tekst ove Konvencije nalazi se u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 1/2006.

Države stranke Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti surađuju međusobno i s IAEA da bi olakšale brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, na najmanju moguću mjeru svele njihove posljedice i zaštitile život, imovinu i okoliš od utjecaja radioaktivnih ispuštanja. Tekst ove Konvencije nalazi se u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 1/2006.

Bilateralni sporazumi proizašli iz navedene dvije konvencije, a koje je Republika Hrvatska potpisala sa susjednim državama koje imaju nuklearna postrojenja na svom teritoriju, su:

  • Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravodobnoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti. Vlada Republike Hrvatske donijela je 2. srpnja 1998. godine Odluku o objavi ovog Sporazuma, koja je objavljena u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 9/98 i ispravak u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 3/2000;
  • Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o pravodobnoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti. Vlada Republike Hrvatske donijela je 16. rujna 1999. godine Uredbu o objavi ovog Sporazuma, koja je objavljena u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 11/99.

Ovi Sporazumi primjenjuju se za obavješćivanje i slanje informacija kad god se ugovorna stranka odluči za poduzimanje mjera širokog opsega sa svrhom da se zaštiti stanovništvo u slučaju nesreća na njezinom teritoriju u nuklearnim postrojenjima ili za vrijeme aktivnosti transporta ili skladištenja nuklearnih ili drugih radioaktivnih materijala.

Obveza Republike Hrvatske je sudjelovanje na godišnjim redovnim sastancima država stranaka ovih Sporazuma, a svake druge godine organiziranje tih sastanaka u svojstvu domaćina. Također, Republika Hrvatska redovito dostavlja podatke iz sustava pravodobnog upozoravanja na nuklearnu nesreću i sustava praćenja radioaktivnosti u okolišu Republici Sloveniji i Republici Mađarskoj.

 

FIZIČKA ZAŠTITA NUKLEARNOG MATERIJALA

Republika Hrvatska je sukcesijom postala stranka Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93).

Svaka država stranka Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da za vrijeme međunarodnog prijevoza nuklearnog materijala te za vrijeme korištenja, skladištenja ili prijevoza nuklearnog materijala na njezinom teritoriju, taj nuklearni materijal bude zaštićen odgovarajućim mjerama zaštite. Tekst ove Konvencije nalazi se u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 5/2001.

Republika Hrvatska je usvojila Izmjene i dopune Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala 8. srpnja 2005. godine. Hrvatski sabor potvrdio je Izmjene i dopune Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala 12. svibnja 2006. godine, a Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Izmjena i dopuna Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala objavljena je u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 5/2006.

Ovim izmjenama područje Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala prošireno je i na nuklearna postrojenja koja se koriste za miroljubive svrhe.

Obveza Republike Hrvatske je sudjelovanje na redovnim sastancima država stranaka ove Konvencije, a koje saziva IAEA kao depozitar ove Konvencije.

 

MJERE JAMSTVA (eng. safeguards):

Republika Hrvatska je pristupila Sporazumu između Kraljevine Belgije, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Irske, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Kraljevine Nizozemske, Europske zajednice za atomsku energiju i Međunarodne agencije za atomsku energiju o provedbi članka III. stavaka 1. i 4. Ugovora o neširenju nuklearnog oružja i Dodatnom protokolu uz Sporazum između Republike Austrije, Kraljevine Belgije, Kraljevine Danske, Republike Finske, Savezne Republike Njemačke, Helenske Republike, Irske, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Kraljevine Nizozemske, Portugalske Republike, Kraljevine Španjolske, Kraljevine Švedske, Europske zajednice za atomsku energiju i Međunarodne agencije za atomsku energiju o provedbi članka III. stavaka 1. i 4. Ugovora o neširenju nuklearnog oružja.

Hrvatski sabor potvrdio je navedeni Sporazum i Dodatni protokol 18. svibnja 2016. godine, a Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Sporazuma i Dodatnog protokola objavljena je u "Narodnim novinama – Međunarodni ugovori" broj 3/16.

Države stranke se obvezuju prihvatiti mjere jamstva u skladu s uvjetima ovog Sporazuma za sav izvorni i poseban fisibilni materijal u svim miroljubivim nuklearnim djelatnostima na svojim područjima, u njihovoj nadležnosti ili koje se pod njihovim nadzorom obavljaju bilo gdje drugdje, isključivo u smislu provjere da se takav materijal ne preusmjerava na uporabu za nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne uređaje. Dodatnim protokolom određeno je koje informacije će države stranke dostavljati Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u svrhu jačanja borbe protiv širenja nuklearnog oružja povećanjem učinkovitosti i poboljšanjem djelotvornosti sustava mjera jamstva IAEA. IAEA u svrhu provjere točnosti tih informacija može poslati inspektore u državu stranku.

Obveza Republike Hrvatske je voditi evidenciju o nuklearnom materijalu na svom teritoriju i redovito dostavljati odgovarajuće informacije IAEA-i te surađivati s inspektorima IAEA kada dođu u nadzor.

 

NUKLEARNA ŠTETA

Republika Hrvatska je sukcesijom postala stranka Bečke konvencije o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93).

Prema Bečkoj konvenciji, korisnik nuklearnog postrojenja (osoba kojoj je nadležno državno tijelo izdalo dozvolu za gradnju, odnosno uporabu nuklearnog postrojenja) odgovara za nuklearnu štetu ako se dokaže da je šteta uzrokovana nuklearnom nezgodom u nuklearnom postrojenju ili za vrijeme prijevoza nuklearnog materijala. Korisnik je dužan sklopiti i održavati osiguranje ili imati financijsko jamstvo za pokriće svoje odgovornosti za nuklearnu štetu. Tekst Bečke konvencije nalazi se u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 1/2006.

Republika Hrvatska pristupila je Zajedničkom protokolu o primjeni Bečke konvencije i Pariške konvencije. Zajednički protokol ustanovljava vezu između Bečke konvencije i Pariške konvencije o odgovornosti prema trećima na području nuklearne energije, putem međusobnoga proširenja pogodnosti posebnoga sustava građanske odgovornosti za nuklearnu štetu. Vlada Republike Hrvatske donijela je 30. rujna 1993. godine Uredbu o potvrđivanju (ratifikaciji) Zajedničkog protokola, koja je objavljena u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 12/93.

U slučaju Nuklearne elektrane Krško (NEK), koja je u suvlasništvu elektroprivreda iz Republike Hrvatske i Republike Slovenije, dozvolu za uporabu nuklearnog postrojenja je izdalo nadležno državno tijelo u Republici Sloveniji (Uprava Republike Slovenije za nuklearnu sigurnost), jer se NEK nalazi na teritoriju Republike Slovenije. U svrhu osiguranja od odgovornosti za nuklearnu štetu, na teritoriju obje države osnovani su tzv. Nuklearni poolovi. S obzirom da je Hrvatska elektroprivreda (HEP) vlasnik 50% NEK, HEP ne uplaćuje izravno nikakva sredstva osiguravatelju, nego kroz cijenu električne energije koju preuzima iz NEK, osigurava sredstva za pokrivanje svih troškova koje elektrana ima u tekućoj godini, pa tako i troška osiguranja elektrane od odgovornosti za nuklearnu štetu.

 

ZABRANA NUKLEARNIH POKUSA

Republika Hrvatska je potpisala Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBT) 24. rujna 1996. godine. Države potpisnice se obvezuju da neće obavljati nikakve nuklearne eksplozije, ni u civilne ni u vojne svrhe, u svim sredinama (nadzemne, podzemne, podvodne i dr.). Ugovorom se osniva Organizacija Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa (CTBTO) sa sjedištem u Beču, radi postizanja cilja i svrhe ovog Ugovora, osiguranja provedbe njegovih odredbi, uključujući i onih koje se tiču međunarodne provjere udovoljavanja tim odredbama.

Hrvatski sabor potvrdio je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa 8. prosinca 2000. godine, a Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa objavljena je u „Narodnim novinama – Međunarodni ugovori“ broj 1/2001.

CTBT još uvijek nije na snazi. Bez obzira na to, Republika Hrvatska ima obvezu, kao država članica CTBTO, plaćati godišnje financijske obveze prema CTBTO.

 

OSTALI BILATERALNI SPORAZUMI

Protokol o načinu komunikacije između Državne regulativne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost Bosne i Hercegovine i Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske potpisan je u Zagrebu 9. srpnja 2013. godine (pdf).

Svrha ovog Protokola je razmjena informacija u slučaju otkrivanja neprijavljenog prekograničnog prometa nuklearnog i drugog radioaktivnog materijala. Od strane Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a, za komunikaciju je odgovorna Inspekcija za radiološku i nuklearnu sigurnost.

Sporazum između Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske i Nuklearne regulatorne komisije Sjedinjenih Američkih Država o razmjeni tehničkih informacija i suradnji na području nuklearne sigurnosti je potpisan 19. rujna 2018. godine (pdf).

Svrha ovog Sporazuma je razmjena tehničkih informacija u pogledu reguliranja nuklearne sigurnosti, zbrinjavanja radioaktivnog otpada i utjecaja na okoliš nuklearnih energetskih postrojenja i programa istraživanja na području nuklearne sigurnosti. Na temelju ovog Sporazuma sklopljena su i dva provedbena ugovora, čiji korisnik je Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.