Protuminsko djelovanje

Slika /CIVILNA ZAŠTITA/Ilustracije/razminiranje rcz.JPG

Protuminsko djelovanje u Republici Hrvatskoj od 1998. godine

Republika Hrvatska se već početkom ratnih operacija na svom području suočila s problemom mina, kao jednom od najtežih posljedica ratnih događanja, te se svrstala u red mnogobrojnih zemalja širom svijeta sa zagađenosti državnog prostora minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima.

Zagađenost minama u Republici Hrvatskoj uzrokovalo je niz gospodarskih, razvojnih, ekoloških i socijalnih poremećaja te poglavito sigurnosnih problema na područjima ratnih djelovanja.

U proteklih gotovo 30 godina Republika Hrvatska je, suočivši se s problemom mina, razvila jedan od najkvalitetnijih i najcjenjenijih sustava protuminskog djelovanja, s tehničkim resursima koji su usporedivi na svjetskoj razini i motiviranim kadrovskim kapacitetima koji su educirani i osposobljeni provodili sve ciljeve odnosno izazove koje problem mina i eksplozivnih ostataka rata iziskuje.

Protuminsko djelovanje uključivalo je sve one aktivnosti kojima se nastoje ublažiti socio-ekonomske, sigurnosne, ekološke i druge posljedice minske opasnosti. To je skup povezanih aktivnosti koje javni sektor provodio u suradnji s privatnim sektorom i civilnim društvom, a u cilju smanjenja prijetnje i utjecaja minsko-eksplozivnih sredstava (MES), neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS) i njihovih dijelova na pojedinca i društvo općenito, integracije žrtava kao ravnopravnih članova u društvo te zagovaranja neuporabe protupješačkih mina i kazetnog streljiva.

Sukladno Zakonu o protuminskom djelovanju poslovi protuminskog djelovanja su poslovi od nacionalnog i općeg gospodarskog interesa za sigurnost Republike Hrvatske, zaštitu okoliša, zdravlja ljudi i razvoja gospodarstva te uživaju njezinu osobitu skrb.

Nacionalni program protuminskog djelovanja do 2026. godine proizlazi i iz prihvaćenih obveza proisteklih iz relevantnih međunarodnih ugovora, posebice Ottawske konvencije koja je ratificirana 20. svibnja 1998. godine, Konvencije o kazetnom streljivu koja je ratificirana 5. lipnja 2009. godine te Konvencije o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelova­njem bez obzira na ci­lj, koje se smatra izuzetno opasnim (izaziva velike traumatske učinke) ili je neselektivnog djelovanja.
 
Sukladno Ottawskoj konvenciji te drugom zahtjevu Republike Hrvatske za produžetkom roka za provedbu obveza koji je odobren u studenom 2018. godine, Republika Hrvatska imala je obvezu do 1. ožujka 2026. godine uništiti sve protupješačke mine na miniranim područjima.

Prema odredbama Konvencije o kazetnom streljivu, obveza uništenja postojećih zaliha kazetnog streljiva provedena je u srpnju 2018. godine, dok je obveza čišćenja područja zagađenih kazetnim streljivom provedena do zadanog roka, odnosno do 1. kolovoza 2020. godine. Iako je ispunila svoje glavne obveze, Republika Hrvatska nastavlja aktivno sudjelovati i u drugim aspektima Konvencije o kazetnom streljivu, poglavito međunarodnoj suradnji, edukaciji o minskoj opasnosti te pomoći žrtvama.

Ispunjenje obveza iz Ottawske konvencije od strane Republike Hrvatske predstavlja važnu prekretnicu za Konvenciju i za globalnu zajednicu posvećenu pitanjima razoružanja, kontrole i neširenja konvencionalnog oružja. Ono pokazuje kako države stranke mogu ispuniti svoje obveze i ostvariti konkretne rezultate za svoje građane.

Ovo postignuće Republike Hrvatske odražava tri desetljeća dosljedne političke volje, nacionalne odgovornosti nad procesom razminiranja te partnerstva s drugim operativnim organizacijama, odnosno blisku suradnju s međunarodnim dionicima u ostvarivanju jasnog humanitarnog cilja.
 
Smanjenje minski sumnjivog područja

Prve i načelne procjene minski sumnjivog područja (MSP) od Centra Ujedinjenih naroda za protuminsko djelovanje (UNMAC-a) od 13.000 km2 i milijun postavljenih protupješačkih i protuoklopnih mina, iz 1996. godine bile su grube i neprecizne.
 
Osnivanjem Hrvatskog centra za razminiranje od 19. veljače 1998. godine do 31. prosinca 2018. godine je javna ustanova koju je osnovala Vlada RH, a od 1. siječnja 2019. godine, temeljem Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o protuminskom djelovanju, Hrvatski centar za razminiranje postaje sektor u Ravnateljstvu civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova.
 
Izgradnjom i razvojem vlastitog sustava protuminskog djelovanja, 1998. godine pristupilo se sustavnom definiranju i rješavanju minskog problema. U svrhu preciznog definiranja MSP-a tijekom 2003. godine Hrvatski centar za razminiranje je razvio vlastiti model organizacije i operativnog djelovanja u procesu humanitarnog razminiranja u koji su ugrađene smjernice i sadržaji međunarodnih standarda protuminskog djelovanja.
 
Tijekom 2003. i 2004. godine u skladu s donesenim Standardnim operativnim postupcima Hrvatskog centra za razminiranje i rekonstrukcijom procijenjenog MSP-a do 2003. godine, proveden je sustavan opći izvid i obilježavanje cjelokupnog prostora Republike Hrvatske, cjelokupnih prostora općina i gradova zahvaćenih ratnim djelovanjima i minskim problemom, čime je po prvi put stanje MSP-a iz domene opće procjene prešlo u fazu definiranog stanja. Temeljem navedenoga, MSP je 2005. godine bio 1.174 km2.

U razdoblju od 1998. do kraja 2025. godine, kontinuiranom i intenzivnom provedbom poslova razminirano je oko 1.835 km2 zemljišta diljem zemlje. To uključuje 876 km2 očišćenih fizičkim razminiranjem i dodatnih 957 km2 područja koje je isključeno općim i tehničkim izvidom. Uklonjeno je gotovo 107.000 mina i preko 470.000 neeksplodiranih ubojitih sredstava.

Ukupno je od 1998. godine iz minske opasnosti isključeno 14 županija i 121 grad/općina.  Istodobno, isključeno je i dodatnih 59 km2 u nadležnosti MORH-a, od čega 16.8 km2 poslovima razminiranja.



Financiranje protuminskog djelovanja
 
Financiranje protuminskog djelovanja u Republici Hrvatskoj provodilo se iz nekoliko izvora:

 
Ukupna ulaganja u razminiranje u Hrvatskoj od 1998. iznose oko 1,2 milijarde EUR.

Europska unija bila je pritom ključni partner u podupiranju hrvatskih aktivnosti razminiranja, osobito kod ubrzavanja završnih faza čišćenja najzahtjevnijih područja terena. Od pretpristupnog razdoblja i tijekom cijelog članstva Hrvatske u Uniji, financijska sredstva EU-a za razminiranje dosegnula su 286,7 milijuna EUR, što čini oko četvrtine ukupnih nacionalnih ulaganja. 
                
 
Minska stradavanja, informiranje i edukacija stanovništva o opasnostima od MES-a, NUS-a i njihovih dijelova

U razdoblju od 1. siječnja 1996. godine, kada su prestala aktivna ratna djelovanja, do danas od mina je stradalo 612 osoba, od čega je smrtno stradalo 208 osoba. Obavljajući poslove razminiranja stradalo je 136 pirotehničara, od kojih je 41 sa smrtnim ishodom.

Zahvaljujući stalnoj edukaciji i poticanju svjesnosti o minskoj opasnosti u skladu s načelima relevantnih humanitarno-sigurnosnih konvencija te kvalitetno definiranom i obilježenom MSP-u, broj stradavanja je značajno smanjivan tijekom godina protuminskog djelovanja.

Najveći broj informiranja i edukacija stanovništva o opasnostima od mina i eksplozivnih ostataka rata provodilo je Ministarstvo unutarnjih poslova i Ravnateljstvo civilne zaštite,  odnosno do 2019. godine Hrvatski centar za razminiranje. Provedba je ostvarena u suradnji s Ministarstvom zdravstva, Hrvatskim lovačkim savezom, Hrvatskim Crvenim križem, Hrvatskim šumama, Hrvatskom vatrogasnom zajednicom, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te nevladinim organizacijama i udrugama.

Informacije i edukacije su provođene najčešće u županijama, gradovima i općinama koje su minski sumnjive, ali i na područjima koja nisu, u cilju upozorenja građana i ciljanih skupina koji su imali namjeru ih posjetiti. U tim aktivnostima informirano je i educirano gotovo milijun građana Republike Hrvatske.

U cilju podizanja kvalitete i stupnja obavješćivanja stanovništva o stanju MSP-a kao i stanju njegove obilježenosti, u Republici Hrvatskoj je osmišljen i uveden u primjenu minsko informacijski sustav jedinstven u svijetu.

Pomoć osobama stradalima od mina i eksplozivnih ostataka rata

Pomoć osobama stradalima od mina i eksplozivnih ostataka rata tijekom proteklog razdoblja provodila se na način i u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske i primjenjivim međunarodnim konvencijama, međunarodnim humanitarnim pravom i ljudskim pravima.

Putem međuresorne suradnje osobama stradalima od mina i eksplozivnih ostataka rata pružana je sva potrebna pomoć prilagođena dobi i spolu, uključujući liječničku skrb, rehabilitaciju i psihološku podršku te je uložen poseban napor u nastojanju da im se osigura njihova društvena i gospodarska uključenost.

Osobama, koje su kao civilne žrtve stradale od eksplozivnih ostataka rata, pomoć će se i nadalje pružati sukladno propisima kojima se uređuje zaštita civilnih i vojnih žrtava rata, dok pirotehničari i s njima izjednačene osobe koje su radile na poslovima protuminskog djelovanja pravo na pomoć u slučaju stradavanja ostvaruju sukladno odredbama Zakona o protuminskom djelovanju.

Međunarodna suradnja

U proteklom razdoblju međunarodna suradnja intenzivno se ostvarivala u svakom elementu protuminskog djelovanja, a njezin značaj proistječe ne samo iz obveza Republike Hrvatske preuzetih potpisivanjem i ratifikacijom međunarodnih konvencija, već i potrebom znatnije potpore šire međunarodne zajednice u rješavanju minskog problema na svjetskoj razini.

Dosadašnja međunarodna suradnja i njen razvoj rezultirali su činjenicom da Republika Hrvatska nije bila samo korisnik pomoći stranih vlada i institucija, već je razvijen ravnopravan partnerski odnos.

Proteklih godina posebna pozornost posvećena je prezentaciji hrvatskih znanja, iskustava i tehnologije u protuminskom djelovanju prema međunarodnoj protuminskoj zajednici. Tijekom godina dobivena je i potvrda relevantnih međunarodnih institucija da je hrvatski protuminski sustav postao stabilan i učinkovit dionik međunarodnog sustava protuminskog djelovanja. Realiziran je čitav niz projekata kroz formate razvojne suradnje i humanitarne pomoći prema drugim zemljama zagađenim minama i eksplozivnim ostacima rata što zorno ukazuje da je Republika Hrvatska od države primateljice razvojne i humanitarne pomoći postala državom davateljicom.

Danas se međunarodna suradnja u okviru protuminskog djelovanja na različitim razinama i formatima odvija kroz sinergijsko djelovanje MUP-a, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske s dvadeset zemalja svijeta. S deset zemalja (Azerbajdžan, Armenija, Jemen, Libija, Ukrajina, Egipat, Irak, Kolumbija, Srbija, Bosna i Hercegovina) potpisan je Sporazum o suradnji dok je s Islamskom Republikom Iran potpisana zajednička Izjava o suradnji u protuminskom djelovanju 2003. godine. Aktivnosti suradnje ostvarene su i s Turskom, Jordanom, Iranom, Kambodžom, Kazahstanom, Tadžikistanom te Sirijom. Izuzev Srbije i Bosne i Hercegovine, visoki stupanj partnerstva ostvaren je također i sa svim relevantnim institucijama za protuminsko djelovanje iz zemalja regije poput Albanije, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije, Slovenije te Mađarske.


 
Hrvatska slobodna od mina

Hrvatska je 1. ožujka 2026. službeno postala zemlja bez opasnosti od mina, čime je ispunila svoje obveze iz Ottawske konvencije i zatvorila jedno od najtežih poglavlja poslijeratnog oporavka.

Svi dionici hrvatskog sustava protuminskog djelovanja i dalje će nastaviti priznavati i razvijati posebna partnerstva s međunarodnim partnerima kao što su Ujedinjeni narodi, Međunarodni odbor Crvenog križa, Međunarodna kampanja za zabranu mina i Međunarodni centar za humanitarno razminiranje u Ženevi te s domaćim i međunarodnim predstavnicima civilnog, nevladinog sektora.

Republika Hrvatska će u okviru svog budućeg protuminskog djelovanja aktivno angažirati posebice u pomoći minskim žrtvama, edukaciji o minskoj opasnosti i međunarodnoj suradnji.

Protuminsko djelovanje Republike Hrvatske i u budućem razdoblju temeljit će se na učinkovitoj uporabi raspoloživih resursa, uključujući primjenu najnovijih metodologija, partnerstvu, koordinaciji te redovitom dijalogu između svih dionika. Također, poticat će se transparentnost i razmjena informacija te će se poticati snažni i održivi nacionalni sustavi upravljanja informacijama.