• Objavljeno: 21.01.2021.

Višestruke koristi zelene infrastrukture u smanjenju klimatskih rizika

Slika /CIVILNA ZAŠTITA/Vijesti/20210121_101629.jpg

Najava besplatnog online tečaja Programa za okoliš UN-a o rješenjima temeljenima na prirodi za jačanje otpornosti na katastrofe i klimatske rizike 

„Rješenja temeljena na prirodi moraju imati ključnu ulogu u upravljanju rizicima od katastrofa“, izjavila je posebna izaslanica Glavnog tajnika UN-a za smanjenje rizika od katastrofa, voditeljica istoimenog UN-ovog ureda, Mami Mizutori, u srpnju 2020. prilikom objave „Globalnog standarda za rješenja temeljena na prirodnim načelima“ u izdanju Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN).

Koja je veza između očuvanja prirode i upravljanja rizicima od katastrofa? Najveći rizici s kojima se čovječanstvo danas suočava povezani su s okolišem: ekstremne vremenske prilike uzrokovane klimatskim promjenama, gubitak biološke raznolikosti, ekološke katastrofe i pandemije. Degradirani ekosustavi pogoršavaju negativne učinke klimatskih promjena, a klimatske promjene uzrokuju daljnju degradaciju ekosustava. Stoga je ključno razumjeti ulogu koju rješenja temeljena na prirodnim načelima (tzv. Nature-based Solutions - NbS, ili Ecosystem-based Solutions) mogu igrati u smanjenju rizika od katastrofa („Eco-DRR“). Često čujemo izraz 'prirodne katastrofe'. Međutim, ‘prirodne katastrofe’ ne postoje, postoje samo prirodne opasnosti koje ne moraju prerasti u katastrofe ukoliko informirano djelujemo na prepoznavanju i smanjenju rizika, smanjenju izloženosti i ranjivosti stanovništva. Rizike, međutim, moramo smanjivati kroz djelovanje u skladu s prirodom, a ne protiv nje.

  
Za razliku od zelene infrastrukture, siva infrastruktura u nastojanju da prevenira jedan rizik može generirati nove - primjeri loše prakse iz Splita​

Kada je riječ o preventivnim zahvatima u urbanom okolišu, najbrža rješenja poput ovih zabilježenih na splitskom Žnjanu i Katalinića brigu u svrhu prevencije odrona i erozije ne bi smjela biti opcijom. Mlaznim betoniranjem (tzv. torketiranjem) spriječen je rizik od odrona, ali je istovremeno povećan pritisak na sustav odvodnje oborinskih voda budući da je ova površina izgubila svoje korisno upojno svojstvo. Ovakvom trajnom degradacijom prirodnog okoliša nastalom uslijed nedovoljnog razumijevanja upravljanja rizikom i slabe međusektorske suradnje dodatno se povećala i temperatura okoliša, odnosno učinak toplinskih otoka.

Ulaganja i razvojni odabiri koji se NE temelje na informiranosti o učincima klimatskih promjena na porast rizika povećavaju ranjivost zajednica na katastrofe. Gradske uprave, ključna razina u smanjenju rizika od katastrofa (koji je preduvjet održivog razvoja) dužne su prepoznavati, procjenjivati i jačati otpornost najranjivijih dijelova svojih gradova (što su upravo u beton obloženi kvartovi, kako u pogledu rizika od poplava tako i učinka toplinskih otoka), a ne ih pogrešnim preventivnim rješenjima činiti još ranjivijima.

U kontekstu upravljanja rizicima, globalna zajednica i EU decidirano zagovaraju rješenja koja se temelje na razumijevanju prednosti koje priroda pruža ljudskom društvu te potiču integraciju tih 'zelenih' rješenja u lokalne strategije smanjenja rizika od katastrofa kao i lokalne strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Prekretnica u valorizaciji rješenja temeljenih na prirodi u upravljanju rizicima je 2015. godina, odnosno donošenje globalnih sporazuma poput Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015.–2030., Pariškog sporazuma, Konvencije o biološkoj raznolikosti i Agende 2030 za održivi razvoj, smatrajući da se očuvanjem i održivim upravljanjem ekosustavima dugoročno smanjuju rizici, uz istovremeno pružanje brojnih dobrobiti za ljude i biološku raznolikost.


U odnosu na rješenja sive infrastrukture koja ima daleko manje funkcija, zelena infrastruktura je privlačna jer ima potencijal za istodobno rješavanje više različitih problema.

Dokazano je da gotovo nijedno ulaganje ne pruža toliko prednosti kao „zelena“ infrastruktura. Osim što jača otpornost zajednice na klimatske promjene, zelena infrastruktura klimatske promjene i ublažava pohranjivanjem ugljika u biomasu i tlo te smanjenjem direktne (smanjenje emisije stakleničkih plinova u zgradarstvu i infrastrukturi) i indirektne (smanjenje učinka urbanih toplinskih otoka) potrebe za energijom.

Stoga se i Republika Hrvatska obvezala tim načelima voditi preuzimanjem brojnih europskih i međunarodnih strategija koje naglašavaju višestruke koristi prirodnih rješenja i njihovu troškovnu učinkovitost te dugoročnost rješavanja društvenih izazova poput klimatskih promjena. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja RH priprema Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine. Program je u skladu s nacrtom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i logičan je nastavak dokumenata na svjetskoj i europskoj razini. 

Uključivanjem prirodnih rješenja u dugoročno prostorno planiranje i razvojne procese koji se vode ciljevima smanjenja rizika od katastrofa i prilagodbe klimatskim promjenama, zelene i plave (vodene) površine postaju trajna, kako estetska tako i društveno i ekonomski korisna značajka gradskih područja, jačajući otpornost zajednica na katastrofe te stvarajući sklad i bolju povezanost ljudi, okoliša i održivog gospodarskog razvoja.

Pozivamo sve one koji su zainteresirani produbiti znanje o ulozi i primjeni rješenja temeljenih na prirodi za jačanje otpornosti na katastrofe i klimatske rizike na besplatan online tečaj u organizaciji UN-ovog Programa za okoliš, koji počinje ovog petka, 22. siječnja u trajanju od 7 tjedana, a prema ritmu koji ćete moći sami odrediti. Više info na poveznici: https://www.edx.org/course/nature-based-solutions-for-disaster-and-climate-resilience

Izvori teksta i dodatni sadržaji o Eco-DRR:
 

Stranica
Prethodna
Ministar Božinović o aktivnostima Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske
Sljedeća
Republika Koreja priključila se u pomoći potresom stradaloj Sisačko-moslavačkoj županiji