Štetne učinke ionizirajućeg zračenja tijekom izvanrednog događaja moguće je umanjiti pravovremenom primjenom mjera. Te se mjere mogu podijeliti na hitne, rane mjere zaštite i druge mjere.
Hitne mjere zaštite su mjere koje je potrebno provesti najkasnije nekoliko sati nakon izvanrednog događaja da bi postigle željeni učinak.
Najvažnije hitne mjere zaštite su:
- evakuacija (hitno preseljenje stanovništva iz ugroženog područja)
- sklanjanje (upućivanje stanovništva da se skloni u zatvorene prostore)
- profilaksa stabilnim jodom (zasićenje štitne žlijezde stabilnim jodom da bi se spriječio unos radioaktivnog joda)
- osobna dekontaminacija
- medicinsko zbrinjavanje
- sprječavanje slučajnog unosa radionuklida u organizam te
- sprječavanje unosa kontaminirane hrane i pića.
Rane mjere zaštite su mjere koje mogu postići željeni učinak ako se poduzmu unutar jednog ili nekoliko tjedana nakon izvanrednog događaja.
Rane mjere zaštite uključuju:
- preseljenje stanovništva
- mjere zaštite u poljoprivredi te
- pojačani nadzor prekograničnog prometa ljudi i roba.
Druge mjere su mjere prvenstveno namijenjene prevladavanju neradioloških posljedica, a uključuju:
- psihološko savjetovanje i pomoć,
- liječnički pregled te
- dugoročno medicinsko nadziranje, a iste se ne smatraju mjerama zaštite.
